U maloj ili srednjoj tvrtki registar imovine često je tablica koja se sve više razlikuje od onoga što je doista u zgradi. Prijenosna računala mijenjaju se u žurbi, monitori se sele s jednog stola na drugi, a kada netko ode, nitko nije siguran koje je uređaje imao.
Oznake imovine s crtičnim kodovima jeftine su i većina ih tvrtki već ima na svojim uređajima. Nedostaje brz način da se očitaju ondje gdje se uređaji nalaze, u uredima, sobama za sastanke i spremištima, i da se rezultat vrati u registar bez upisivanja serijskih brojeva.